U svibnju 2017. godine, nakon gotovo 20 godina razvoja, Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde objavio je MSFI 17 „Ugovori o osiguranju“. MSFI 17 u potpunosti zamjenjuje do sada važeći MSFI 4 (objavljen u ožujku 2004.), a puna primjena novog standarda stupa na snagu za godišnja razdoblja koja počinju na dan ili nakon 1. siječnja 2023. godine.
MSFI 4 bio je, zapravo, zamišljen kao svojevrsni privremeni standard kojim se osiguravajućim društvima omogućilo da se nastave koristiti računovodstvenim politikama koje su bile razvijene prema njihovim prethodnim lokalnim računovodstvenim standardima. To je u praksi značilo da su društva koristila mnoštvo različitih pristupa za računovodstveno iskazivanje ugovora o osiguranju, što je uvelike otežavalo usporedbu financijskih izvještaja i rezultata sličnih subjekata.
MSFI-jem 17 učinkovito se rješavaju probleme usporedbe koji su prouzročeni MSFI-jem 4: njime se zahtjeva da se svi ugovori o osiguranju računovodstveno vode na dosljedan i transparentan način, što uvelike koristi i ulagačima i osiguravajućim društvima.
Najvažnije promjene koje su uvedene MSFI-jem 17 odnose se na metodologiju za vrednovanje ugovora o osiguranju i reosiguranju te na objave u bilješkama vezano za ugovore o osiguranju, reosiguranju i investicijama sa sudjelovanjem u dobiti temeljem diskrecijske odluke.
Za vrednovanje ugovora o osiguranju u godišnjim financijskim izvještajima društava za osiguranje i reosiguranje MSFI-jem 17 društvima se na raspolaganje stavljaju tri modela: General Measurement Model (GMM) ili opći model mjerenja, Premium Allocation Approach (PAA) ili model raspodjele premije i Variable Fee Approach (VFA) ili model mjerenja putem varijabilne naknade.
MSFI-jem 17 se nadalje nudi pravo izbora vezano za knjiženje kamatnog učinka iz diskontiranja. Cilj prilikom odlučivanja o korištenju prava izbora je da se oscilacije sadašnje vrijednosti iz vrednovanja financijskih instrumenata što više kompenziraju s diskontiranjem budućih novčanih tokova prema MSFI-u 17 i da se na taj način smanji volatilnost rezultata.
Opseg i predmet standarda
MSFI 17 primjenjuje se na sve ugovore o osiguranju koje subjekt izda (uključujući i ugovore o reosiguranju), ugovore o reosiguranju koje subjekt drži, te investicijske ugovore sa sudjelovanjem u dobiti temeljem diskrecijske odluke.
Sukladno odredbama MSFI-ja 17, ugovor o osiguranju ugovor je na temelju kojeg jedna stranka (izdavatelj) preuzima značajni rizik osiguranja od druge stranke (ugovaratelj osiguranja) i pristaje ugovaratelju osiguranja isplatiti naknadu u slučaju da ugovaratelj osiguranja pretrpi štetu zbog određenog neizvjesnog budućeg događaja (osigurani događaj). Ova je definicija slična onoj u MSFI-ju 4 i suštinski se nije promijenila.
Predmet novog standarda za ugovore o osiguranju objavljenoga 18. svibnja 2017., a koji stupa na snagu za godišnja razdoblja koja počinju na dan ili nakon 1. siječnja 2023., iskazivanje je imovine i obveza koje proizlaze iz ugovora o osiguranju u financijskim izvještajima sastavljenim sukladno MSFI-ju.
Mjerenje
Pri početnom priznavanju subjekt mjeri skupinu ugovora o osiguranju na razini:
- ukupnih novčanih tokova od izvršenja ugovora, koji uključuju:
- procjene budućih novčanih tokova;
- usklađenja kako bi se odražavali vremenska vrijednost novca i financijski rizici povezani s budućim novčanim tokovima ako financijski rizici nisu uključeni u procjene budućih novčanih tokova; i
- ispravke vrijednosti za nefinancijski rizik;
- ukupne marže za ugovorenu uslugu (marža za ugovorenu uslugu komponenta je imovine ili obveze za skupinu ugovora o osiguranju koja predstavlja nezarađenu dobit koju će subjekt priznati kad pruži usluge iz ugovora o osiguranju u budućem periodu).
Prezentiranje u financijskim izvještajima
Sukladno odredbama MSFI-ja 17, u izvještaju o financijskom položaju subjekt odvojeno treba prezentirati knjigovodstvenu vrijednost portfelja:
- izdanih ugovora o osiguranju koji čine imovinu;
- izdanih ugovora o osiguranju koji čine obveze;
- ugovora o reosiguranju koji se drže i koji čine imovinu;
- ugovora o reosiguranju koji se drže i koji čine obveze.
Iznose priznate u izvještaju o dobiti i gubitku i izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti subjekt raščlanjuje u:
- rezultat usluge osiguranja, koji se sastoji od prihoda od osiguranja i rashoda za uslugu osiguranja, i
- financijske prihode ili rashode od osiguranja.
Subjekt prihode ili rashode od ugovora o reosiguranju koji se drže prezentira odvojeno od rashoda ili prihoda od izdanih ugovora o osiguranju.
Prihodi od osiguranja i rashodi za uslugu osiguranja prezentirani u računu dobiti i gubitka isključuju sve komponente ulaganja.
Mjerenje prihoda od ugovora o osiguranju
Priznavanje prihoda (eng. Revenue recognition) područje je u kojem načela MSFI-ja 17 predstavljaju značajnu promjenu u odnosu na prakse koje su se prethodno primjenjivale u različitim lokalnim standardima, uključujući i MSFI 4. Prethodno se prihod često evidentirao i izvještavao primjerice prema naplaćenoj premiji (životna osiguranja).
Prema MSFI-ju 17, prihod predstavlja ukupnu promjenu obveze za preostalo pokriće koje se odnosi na pokriće i usluge tijekom razdoblja za koje subjekt očekuje da će primiti naknadu.
Štetni ugovori
Sukladno odredbama MSFI-ja 17, ugovor o osiguranju štetan je na datum početnog priznavanja ako su novčani tokovi od izvršenja ugovora raspodijeljeni tom ugovoru, svi prethodno priznati novčani tokovi od pribave osiguranja i svi novčani tokovi koji proizlaze iz ugovora na datum početnog priznavanja u ukupnom iznosu jednaki neto odljevu.
U skladu sa zahtjevima standarda subjekt te ugovore grupira odvojeno od ugovora koji nisu štetni. Subjekt može odrediti skupinu štetnih ugovora mjerenjem skupa ugovora, a ne pojedinačnih ugovora. Subjekt priznaje gubitak u računu dobiti i gubitka za neto odljev za skupinu štetnih ugovora, zbog čega je knjigovodstvena vrijednost obveze za tu skupinu jednaka novčanim tokovima od izvršenja ugovora te je marža za ugovorenu uslugu za tu skupinu jednaka nuli.
Izvor podataka: Grant Thornton International, MSFI 17 Ugovori o osiguranju