MSFI 17 „Ugovori o osiguranju“ stupio je na snagu za godišnje izvještajne periode koji počinju 1. siječnja 2023., te se njime u potpunosti zamijenio MSFI 4. Cilj novog Standarda je uspostava konzistentnog računovodstvenog modela za ugovore o osiguranju. U MSFI-ju 17 navedena je definicija ugovora o osiguranju te je bitno napomenuti kako se pravila iz ovog standarda primjenjuju na sve ugovore koji odgovaraju toj definiciji, a ne isključivo na ugovore iz sektora osiguranja. Subjekti koji primjerice nude produžena jamstva, kreditna jamstva, jamstva za mirovinske obveze i sl., trebali bi, stoga, temeljito proučiti uvjete takvih angažmana – čak i kada ti angažmani pravno gledano nisu u obliku ugovora o osiguranju – jer se MSFI 17 može odnositi upravo na takve ugovore.

Značaj područja primjene MSFI-a 17 za neosiguravajuće subjekte

Definicija ugovora o osiguranju u MSFI-ju 17 i njegov opseg nisu se značajno promijenili u odnosu na ono što je navedeno u MSFI-ju 4, zbog čega bi subjekti čija djelatnost ne uključuje usluge osiguranja mogli pretpostaviti da ih se ne dotiče ovaj Standard. Naime, prema MSFI-ju 4 subjekti koji izdaju ugovore o osiguranju mogli su ih računovodstveno obrađivati prema prethodno donesenim lokalnim računovodstvenim standardima. U praksi to znači da se upotrebljavalo mnoštvo različitih pristupa, zbog čega je usporedba financijskih izvještaja među sličnim subjektima bila otežana.

MSFI-jem 17 nastoji se riješiti taj problem otežane usporedbe financijskih izvještaja i odnosnih financijskih pokazatelja na način da se zahtjeva da se svi ugovori o osiguranju računovodstveno tretiraju na dosljedan način. To konkretno znači da se od subjekata zahtjeva da se koriste odabranim propisanim modelom mjerenja za svoje obveze osiguranja, koristeći se ažuriranim informacijama za rizike i obveze. Još uvijek postoje razlike u metodama koje se mogu primijeniti, kao što je određivanje diskontnih stopa ili usklađivanje rizika, ali se ovim novitetima uvode znatna poboljšanja u računovodstvenu praksu.

Kada subjekti koji nisu osiguravatelji zaključe da su izdali ugovore koji ulaze u opseg MSFI-ja 17, bitno je da razmotre primjerenost svojih informacijskih sustava, relevantnih procesa, ljudskih resursa i upravljanja kako bi zadovoljili složene postupke priznavanja i mjerenja te zahtjeve za prezentacijom i objavom koje su utvrđene Standardom.

Kada ugovor zadovoljava definiciju MSFI-ja 17?

MSFI-jem 17 definirani su ugovori o osiguranju na sličan način kao MSFI-jem 4: ugovor prema kojem jedna strana (izdavatelj) prihvaća značajan rizik osiguranja od druge strane (ugovaratelja police) pristajući na naknadu ugovaratelju police u slučaju određenog neizvjesnog budućeg događaja (osiguranik događaj) nepovoljno utječe na osiguranika.

Definicija se sastoji od nekoliko ključnih značajki:

• prijenos rizika osiguranja, koji se definira kao „rizik, osim financijskog rizika, prenesen s nositelja ugovora na izdavatelja“
• preneseni rizik osiguranja također mora biti značajan
• naknada štete po ugovoru vezana je za nastanak osiguranog slučaja
• ugovaratelj osiguranja mora već biti izložen riziku osiguranja, pri čemu osigurani slučaj ima negativan učinak na kupca ako se dogodi.

Ugovor o financijskom jamstvu ili ugovor o osiguranju?

Ugovor o financijskom jamstvu definiran je MSFI-jem 9 kao ugovor prema kojem izdavatelj mora izvršiti ugovorena plaćanja kako bi nadoknadio gubitak koji je nastao jer prvotni dužnik nije izvršio plaćanje u skladu s ugovorenim uvjetima, izvornim ili izmijenjenim. Ova poprilično sažeta definicija financijskog jamstva primjenjuje se samo ako se jamstvo odnosi na dužnički instrument. Stoga njome nisu obuhvaćena jamstva za proizvode, garancije za dobro izvršenje posla i nespecifična „pisma namjere” koja ponekad matični subjekti izdaju svojim ovisnim društvima.

Pravovaljan ugovor o pružanju usluga s fiksnom naknadom

Neki ugovori odgovaraju definiciji ugovora o osiguranju, ali njihova je primarna svrha jednostavno pružanje usluga uz fiksnu naknadu. Takvi su ugovori obuhvaćeni MSFI-jem 17, no subjekt koji izdaje takve ugovore može odabrati primjenu MSFI-ja 15 isključivo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

• subjekt ne uzima u obzir procjenu rizika koja je povezana s nekim konkretnim kupcem kod određivanja cijene ugovora s tim kupcem,
• ugovorom je određeno da je naknada koja se pruža kupcu u obliku pružanja usluge, a ne u obliku gotovinske isplate kupcu,
• rizik osiguranja prenesen ugovorom prvenstveno proizlazi iz korištenja usluga od strane kupca a ne iz neizvjesnosti u pogledu koštanja tih usluga.

Subjekti koji nisu osiguravatelji i koji u prošlosti nisu primjenjivali računovodstvo osiguranja nisu nužno izuzeti od primjene računovodstva osiguranja u budućnosti. Noviteti uvedeni MSFI-jem 17, poput uklanjanja značajke razdvajanja MSFI-ja 4 i postavljenih strožih zahtjeva za mjerenje, mogu imati značajan utjecaj na računovodstveno upravljanje ugovorima koji se, prema definiciji u MSFI-ju 17, smatraju ugovorima o osiguranju. Zbog složenosti i dugotrajnosti primjene MSFI-ja 17, subjekti koji nisu osiguravatelji moraju obratiti posebnu pozornost na ovaj Standard kako bi utvrdili je li primjenjiv ili ne.

Preuzmite cijeli dokument u nastavku koji vas vodi kroz ova različita razmatranja, naglašavajući sve relevantne čimbenike koje treba uzeti u obzir. Ukoliko imate pitanja ili se želite informirati o ovoj temi, kontaktirajte naše Grant Thornton stručnjake.